Piše: Bane Dimić
Jovan (Petra) Zrnić rođen je 1870. godine u Bosni, u selu Bistrica na Kozari u blizini Prijedora, a jedan deo inžinjerske karijere proveo je na službi u Vranju, počev od 1911. godine. Otac mu je bio sveštenik kao i svi njegovi preci preklom iz Hercegovine. Prvi iz te porodice, koji je došao iz Bosne i završio bogosloviju u Pećkoj Patrijaršiji, zvao se Đorđe. Kada je 1905. godine umro njegov otac, Jovan nije smeo da ode u Bosnu, budući da se tamo vodio kao vojni begunac, jer nije hteo da služi austrijsku vojsku. Kada je došao u Srbiju u početku je radio kao šegrt, a kasnije vredno učio, pa je tako postao inženjer i osnivač inženjerske dinastije Zrnić. U Beogradu je završio tehnički odsek beogradske Velike škole. Prvi inženjer u porodici, oženjen učiteljicom Natalijom, Zrnić je dobio šestoro dece, naravno svi su bili inženjeri. Najstariji sin Predrag, rođen 1904. godine, u penziju je otišao kao redovni profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu. Po njegovim projektima izgrađeno je šezdesetak javnih stambenih zgrada širom Jugoslavije. Za projekat i realizaciju Prve ženske (sada Pete beogradske) gimnazije na Tašmajdanu odlikovan je Ordenom Svetog Save.
Zrnić je u Vranju radio na prosecanju puta između Pržara, Pljačkovice i Krstlovice. Foto arhiva B.D. (klik na fotografiju za puni prikaz)
Porodica Zrnić imala je 27 članova, od kojih 21 inžinjera, što je verovatno jedinstveno u svetu. Jovan je upoznao svoju suprugu Nataliju u kući njenih roditelja 1897. godine, kao mlad inženjer dok je radio na izgradnji pruge Mladenovac - Miševa.Bio je inženjer 1905. godine na izgradnji pruge Paraćin - Zaječar. Službovao je zatim u Ćupriji, gde je radio na osiguranju Morave od poplava. Godine 1911. radio je u Šapcu na pruzi Šabac - Prnjavor - Koviljača. U Šabac je došao iz državne službe, kao samoupravni inženjer u okrugu.
Zrnić je sahranjen na Šapranačkom groblju u Vranju. Foto arhiva B.D. (klik na fotografiju za puni prikaz)
Te iste 1911. godine dobio je premeštaj u Vranje, gde je živeo sa porodicom sledeće četiri godine. Do Prvog svetskog rata stanovali su u Pašinom konaku. U Vranju je radio kao okružni inženjer. Juna 1911. godine radio je na prosecanju puta između Pržara, Pljačkovice i Krstlovice. Februara 1912. godine obeležio je put od Vlasotinca do Crne Trave. Zrnić je preminuo 31. oktobra 1918. godine i sahranjen je u Vranju. Spomenik mu je podignut na Šapranačkom groblju 1934. godine, po projektu njegovog sina Predraga. Ovaj spomenik u obliku ogromnog krsta nalazi se odmah po ulasku u groblje i privlači pažnju svojom jednostavnošću. Valja napomenuti da je njegova supruga Natalija vodila vrlo zanimljive dnevničke beleške u kojima se osvrnula na život u tadašnjem Vranju. Kasnije je njihova ćerka objavila te beleške u knjizi pod naslovom Natalija. (Podaci korišćeni iz knjige Natalija - dnevnički zapisi Natalije Matić Zrnić (1880-1956)“, priredila i dopunila arh. Olga Popović Osmjanski)
DruštvoJovan ZrnićinženjerVranjeistorija Vranja